Godina kakva je da je, kao počelo je ljeto, trčimo, penjemo se, bicikliramo i naravno pijemo. Ok, pijemo i zimi naravno, ali u puno manjoj mjeri nego ljeti.
Iako je nekakvo šugavo, ljeto je ljeto i jedna od bitnih preokupacja za planiranje treninga ili penjenja po brdima je naravno gdje ima vode i koliko i kada treba nositi sa sobom.
Svi trkači, planinari, biciklisti koriste većinom isti set flašica za vodu ili elektrolite ili sok, tko što voli i većinom su to one mekane silikonske flašice - softflask, raznih proizvođača. Ja ih imam nekoliko. Imam i mijeh, ali ga baš ne volim nositi, iako bi zapravo trebalo biti lakše, meni se čini da je s njim teže. Kakogod, puna ladica raznih silikonskih flašica, čašica, i ostalih trkačko-biciklističkih potrepština.
Ovo su samo neki... Nije reklama za Salomon sve sam kupila
Ipak, koliko god su te flašice super, mrzim ih. Uglavnom pijem sokiće a ne vodu, jer mi je voda iz tih flašica užasna. Primijetila sam da pijem puno manje ako je u flašici samo voda, jer ta voda ima tako grozan okus po plastici ili po nečem bljak da jednostavno ne mogu progutati.
Mislim da mi je netko rekao ili sam negdje pročitala, ali ne znam sigurno, da te silikonske flašice oblažu s nečim da se u njima ne bi stvarale gljivice ili ono crno koje se napravi, najčešće na onoj cucli kroz koju se pije i da zato imaju tako grozan okus ali da se on ipak s vremenom ispere.
E, pa ne ispere se.
Koliko god da flašica bila stara voda iz nje je uvijek odurna. Ništa s čim mogu oprati tu flašicu ne ispire taj okus.
Ali, opet ali, imam ja i feler. A to je da sam uglavnom vrlo nemarna i traljava kad treba oprati te flašice nakon treninga ili trke. Pa onda flašica danima gostuje na pultu u kuhinji, pa se premjesti u drugi dio kuhinje, pa ju netko kome smeta stavi na policu u blagavaonici, pa ju ja vratim na pult u kuhinju, pa konačno dospije do sudopera, pa tamo čuči neko vrijeme i tak...
Na kraju ju operem, isperem, pa onda stavim da se posuši, pa onda opet napravi turistički obilazak kuhinje i na kraju se ipak vrati doma u ladicu sa ostalim flašama i mijehom.
U redu je dok mi ostane obična voda, ali ponekad mi ostane malo soka ili elektrolita i nakon turističkog obilaska kuhinje unutra zna biti novih oblika života. Da, da, znam i sramim se, ali eto, desi mi se.
I tako smo došli do glavnog dijela priče. Kako kvalitetno oprati flašicu i mijeh, a da se ispere odvratni plastični okus i kako uništiti gljivice, kad si nemaran ili kad se jednostavno ne posuše kak treba, a pospremiš ih.
S biciklističkim bidonima je lakše, jer nemaju taj plastični okus, veći su, od tvrde plastike i lakše ih je oprati a ja ih s vremena na vrijeme metnem u perilicu da se malo praćakaju s ostalim suđem u vrlo temeljitim ciklusima pranja.
No, one softflask i mijeh su sasvim druga priča.
Prvo mi treba cijeli arsenal raznih pomagala da operem flašicu, a nedobog da moram strugat aliene s cucle ili s dna flašice. Čišćenje mijeha i cijevi od mijeha ima svoj posebni krug pakla. Ja na kraju u mijeh naguram papirnate kuhinjske ručnike da posušim svu vodu jer ništ drugo ne pomaže.
Ovak bi trebalo sušiti mijeh... Ali onda mi smeta a i ipak se ne posuši do kraja, pa natrpam papirnate kuhinjske ručnike da ga posušim
A i tih flašica ima raznih, ove neke imaju uska grla, druge imaju široka... (Lakše mi je skuhat večeru s pet slijedova nego oprat tu jednu flašu, časna riječ!) U one sa uskim grlima nemreš nagurat tabletu od elektrolita da se boguješ, nego ju moraš lomit, pa gurat dijelove, pa daj si sad zamisli kak to napraviti u trci... Pakao! Čisti pakao!
Ove flašice sa širokm grlom su sasvim ok za stavit tabletu elektrolita, ali u ovu s uskim grlom nema šanse!
I sad sam ja takva traljava i lijena išla tražit po internetima recept kako ubit plastični okus i kako dobro oprati gljivice s flašice i ustanovila da ima još ljenčina ko ja i da ima i raznih recepata. I ne budi lijena ljenguzo, idem ja malo provjeriti kakvi su ti recepti.
Većina tih recepata je usmjerena na skidanje gljivica, a manje na uništavanje ogavnog plastičnog teka, ali na kraju ispadne tu negdje.
Većina sastojaka nađe se u svakoj kuhinji tako da ni troškovi nisu veliki.
Arsenal oružja za borbu protiv flašica i mijeha
Set četki za čišćenje mijeha kupila sam u Decathlonu na biciklističkom odjelu, jer kao trkačima to ne treba, a ostale četke u Muelleru ili u DM-u. Cucle mi je najjednostavnije očistit s nastavkom za čišćenje dječjih duda koji su sastavni dio četke za pranje dječjih flašica.
Sad kad smo pripremili oružje idemo se borit.
Dakle, redom. Ovak, neke recepte sam isprobala, neke ne bih baš...
1. Smrznuti flašicu
Prvi najjednostavniji način za riješit se smrada plastike je da napunite flašicu s vodom i smrznete ju. Treba paziti da se natoči samo pola flašice od 450 ml, jer flašice su skupe, led je agresivan i ako ne želite deformiranu flašicu ili neku koja piški, nemojte ju napuniti do kraja.
Ovo je smrznuta flašica
Probala sam i sad... Ne znam kaj bih vam rekla. Kad se led u smrznutoj flašici malo otopio probala sam i bilo je hladno i bljak. Ok, možda sam ostavila predugo, pa je malo imalo bacalo na frižider, ali nisam baš primijetila da je nestao onaj grdi okus. Morat ću ipak još jednom isprobati.
Doduše to sa smrzavanjem vode u flašici ljeti i nije tako loše, jer treba samo dopuniti flašicu i voda ipak dulje ostane hladna.
Može se smrznuti i voda u mijehu.
2. Oprati flašicu sa sodom bikarbonom
Ok, to je uobičajeni postupak kad nešto želimo dobro oprati. U flašicu ili u mijeh stavimo sode bikarbone i nalijemo vruću, ali ne kipuću vodu. Malo promućkamo, i polegnemo flašicu ili mijeh da se voda sa sodom ravnomjerno rasporedi. Ako je za mijeh količina je 1/4 čaše sodebikarbone i 2 čaše vruće vode. Sve to ostavimo najmanje jedan sat, a najviše preko noći i poslije sve dobro isperemo.
Ok, to može, čak i ako ostane malo sode bikarbone, nije strašno.
3. Tablete za čišćenje aluminijske planinarske flaše
Izvor: interneti
Te tablete su meni ok, kad čistim biciklističke bidone ili one aluminijske flaše, li nisam nikad probala staviti u mijeh ili u flašicu. Trebalo bi biti ok, ne vidim razloga zašto ne, jer ako je dobar za tu aluminijsku flašu, zašto ne bi bio i za softflask. Samo sve treba dobro oprati. Mislim da na mijeh ide cijela tableta a na 450 ml flašicu pola.
4. Soda bikarbona i ocat
Napuniti flašicu ili mijeh s vodom i u to dodati sode bikarbone i octa. Ako je voda vruća, a trebala bi biti, onda reakcija može biti malo agresivnija što je normalno, pa se može izlijevati van iz flašice ili mijeha. Dobro promućkati i pustiti da se pjena skroz povuče, onda dobro isprati.
Izvor: interneti
5. Soda bikarbona i sok od limuna
Sve isto ko i kod octa, samo se može ostaviti da malo dulje stoji, oko 30 minuta. Limun pomaže maknuti loš okus po plastici, ali i čisti one grde crne naslage.
Eh, sad prelazimo na tešku artiljeriju čišćenja. Moram priznati da to nisam probala jer mi je to totalni NE! NE! Ali kažu da! da! pa da vidimo.
6. Čišćenje flašice ili mijeha tabletama za čišćenje zubnih proteza
Izvor: interneti
Ok, ne morate imati zube u čaši kad idete spavati da možete kupiti tablete za čišćenje proteza. Ima ih u svakom DM-u ili Muelleru. Nije problem. Isto kao i kod tableta za čišćenje aluminijskih flaša. Staviš vodu i tabletu i pustiš da odpjeni (valjda) i onda dobro ispereš. Nisam probala, ali valjda je dobro.
7. Hard core čišćenje: voda i varikina (aktivni klor ili bjelilo ili bleach, tko voli engleski)
Eh, sad. Kad stvarno zeznete stvar i kad vam je flašica ili mijeh puna malih aliena ili vam je toliko ogavan (nije!) okus po plastici, onda mijeh i flašicu čistite varikinom. Ok, ima varikina svojih prednosti, ja ju nalijem kad namačem jako prljave ili masne ili ružne kuhinjske krpe ili kad moram nešto zbilja dobro dezinficirati, ali nikada mi ne bi palo na pamet uliti ju u nešto iz čega bih poslije trebala piti.
Ipak, na puno mjesta sam naišla na to da smjesa vode i varikine uspješno čisti crne mrlje plijesni iz flašica (ok, to vjerujem), ali i uklanja smrad po plastici. I to vjerujem, samo sad flašica ili mijeh ne smrde po plastici nego po kloru. Pitanje je kaj je gore?
Ovo je iz moje kućne zalihe
Dakle, tko želi probati recept je jednostavan.
Mijeh ili flašicu napuniti vodom i dodati ili veliku žilcu varikine ili čašu varikine, zavisi kaj perete. Ostaviti najmanje jedan sat ili preko noći. Naravno jako, jako dobro oprati.
Preporuka je da se poslije toga u flašicu ili mijeh stavi smjesa limuna i sode bikarbone i ostavi preko noći da se makne miris i okus varikine.
Nemam pojma djeluje li protiv plastičnog okusa, ali protiv gljivica sigurno djeluje.
Za kraj upute kažu da bi sve flašice i mijeh trebalo držati u frižideru da se u njima ne stvara plijesan. Mijeh i flašice treba dobro oprati i posušiti staviti u vrećicu sa zatvaračem i spremiti u frižider.
Ja svoje flašice i mijeh ne čuvam u frižideru, ali možda to i nije loša ideja.
Kad se sjetim kaj sve osim hrane čuvamo u frižideru ili u frizeru... Veste od angora vune, šminku, kreme, lijekove, pa zašto ne i silikonske flašice, škoditi ne može pa ako imate mjesta zašto ne.
Kakogod se borili sa flašicama i čišćenjem korisne su i dobre, a posebno volim silikonske čašice koje se daju lijepo smotati i nagurati u mali džep ii pojas i nemaš frke. Iskreno, imam od Salomona i ovu koju sam dobila na Žumberak ultra trailu i ta sa ŽUT-a mi je puno draža.
Ova gore čašica mi je super za nosit u ruksaku, dok su mi ove mekane draže za nagurati u pojas
Ostanite dobro hidrirani, tijekom trke pijte puno i vode i elektrolita i soka i kole i sve kaj vam daju. Na trke sa sobom nosite svoje čašice ili flašicu, jer time smanjujete smeće, a i u ovo doba pandemije bolje je imati svoju čašu.
Ako idete na trening ljeti pobrinite se da imate vode sa sobom, pa makar imala okus po silikonu i plastici. A nakon treninga najbolje ionako legne pivo.
P.S.
Iako se na većini flašica vidi logo tvrtke Salomon, sve sam flašice i mijeh kupila i ovo nije reklama za Salomon (da mi hoće platit, ja bih ih reklamirala). Dobila sam jedino čašu na ŽUT-u.