Europsko prvenstvo na 24 sata.
U ova dva tjedna čuli ste sve o tome.
Iz perspektive trkača.
A suport?
Bilo je zanimljivo.
Sviđa mi se to i mislim da sam dobra u tome.
Bilo mi je žao kad je troje trkača odustalo zbog ozljede, ali i to je život i sport.
Svi smo naučili nešto iz toga.
Bilo je previše ljudi u šatoru. Moglo nas je biti nešto manje, ali i malo bolje raspoređenih.
I tu smo nešto naučili s obzirom da je prvi puta išla tako velika reprezentacija.
Nije lako to sve organizirati.
Tik pred start... (Foto: Davor Denkovski)
Prije same trke bilo je par iskričavih situacija, što je normalno jer svi su uzbuđeni, napeti, boje se iako ne bi priznali ni mrtvi, jer 24 sata je ipak 24 sata i svašta se može izdogađat.
Sto stvari nije funkcioniralo kak spada, a opet sve je bilo svršeno, tak to bude ponekad.
Jel moglo bit bolje organizirano?
Moglo je. I u šatoru i po putu i u samoj organizaciji trke. No sve se da naučiti ako se želi učiti i za sve postoji i mjesto i vrijeme.
Ono najvažnije u suportu je da privremeno moraš zaboraviti na sebe i svoj ego, jer tu smo zato da pomognemo onima koji trče, a ne da pokazujemo koliko smo veliki, važni i bitni. Postoje trenuci i za to.
Vratila sam se u Zagreb s opakom glavoboljom od dehidracije, jer očito sam ipak malo premalo mislila na sebe.
Ipak, sviđa mi se to. Sviđa mi se biti taj jedan mali kotačić u velikim trenucima. Nitko me nije mogao pripremiti na to kako izgleda suport na jednoj takvoj utrci, jer google koji ima rješenje za sve nema nikakav savjet za to kako suportati trkače na utrci od 24 sata, ali ne trail utrci, već cestovnoj, kružnoj i točno određenoj. Izazovno je. Zabavno. Emotivno.
Nedjelja, 18. rujna 2022. u 6 sati i 38 minuta. Ja mažem nutelu na palačinku nekome od trkača za doručak...
(Foto: Dražen Krajcar)
Emotivno.
Jer kako drugačije opisati jedan te isti set pjesama koje se vrte sa službenog razglasa satima? Ono imaš jedan CD s glazbom i zapeo si na staroj cesti od Zagreba do Splita i radio ne lovi niš pa ti vrtiš taj jedan CD do iznemoglosti...
Emotivno.
Jer svi smrde. I mi u šatoru (ja ne :-P ) i oni koji povremeno ulaze u njega.
Emotivno.
Jer htjela je paštetu, a mi ju nismo imali. Ok, nabavili smo, ali bilo je malo čupavo...
Emotivno.
Jer u nekom trenutku su svi bili u šatoru, a oni koji nisu bili, su nekaj trebali i preskakala sam preko trkača, spavača, onih kojima je muka, onih koji žele juhu, čaj, pola pečenog praseta...
Emotivno.
Jer u jednom trenutku nemaš pojma čije su gaće, hlače, majica, jakna, a sa staze stiže narudžba...
Emotivno.
Jer tijekom ta 24 sata bilo je suza, očaja, veselja, rezigniranosti, sreće, tuge.
Emotivno.
Kad vidiš koliko se može biti usredotočen na cilj da si ne želiš dozvoliti ni jedan jedini osmijeh, jer... Nije gotovo dok ne odsvira kraj i ja koja sam jako praznovjerna znam da je ponekad jako, jako bitno držati se tih nekih sitnih stvari da se ne zacopraš.
Emotivno.
Jer ponekad treba bit grub, jer... Lijepo je na pola utrke leć i spavat, ali nije to poanta, zar ne? Jer kad mozak otkaže poslušnost, onda sam ja tu da mislim umjesto njega, iako mi onda ti koje sam potjerala natrag na stazu sigurno dva kruga skidaju sve po spisku, pa i babu iz tko zna kojeg koljena...
Emotivno.
Jer takve su sve utrke, a ne samo ova na 24 sata.
Emotivno.
Kad uđu u zadnjih pola sata. U zadnjih 10 minuta i sve se rastegne ko žvakača na koju si sjeo. I vrijeme se izokrene i uspori i krenu suze, jer prvi pucanj... Koliko još imam do drugog i kraj.
I ne može se opisati taj trenutak. Ne postoji ništa što bi opisalo taj moment kad se smiješ i plačeš, kad te i suze i smijeh guše u grlu... Ne znam postoji li način da se to opiše.
Hvala Juro... Ova tvoja sreća je sve...
(Foto: Davor Denkovski )
Bilo je lijepo biti tamo. Sa svim trkačima i svima nama koji smo pomagali. Bilo je lijepo biti dio reprezentacije, pa iako u jednoj drugoj ulozi, a ne u onoj koju sam si uvijek priželjkivala.
Čarobnjak suporta Zoran Kos i čarobnjakova šegrtica...
(Foto: Davor Denkovski)
Bio je to jedan zanimljiv ringišpil i rado bih ga ponovila u istoj ulozi. Rado bi suportala i neke druge trke, od traila do Spartatlona... No to je već za neku drugu priču i neke druge doživljaje.