(Jedan sasvim bezvezan post o jednom posebno posebnom maratonu)
Nemam lijepih fotki sa Sljemenskog maratona.
Nemam svinjicu, nit ću je ikad imati.
Imam fotke na kojima izgledam ko da sam odlučila rastati se i s pameću i sa životom.
Moj RBF (Resting Bitch Face) na najjače.
Imam PB na Sljemenskom: 4:46:19.
Sretna sam.
Tužna sam.
Mogla sam bolje.
Nisam mogla bolje.
Sljemenski jede nespremne trkače.
Jede one koji misle "Lako ću!"
Ovaj put sam bila spremna.
Sljedeći put moram biti još spremnija.
Nema se kaj ispričati o ta tri kruga. A mogla bih pričati i nekoliko dana.
Svatko pati na svoj način.
Svi pate. Bez iznimke.
Ima očekivanih patnji.
Od Srneca po Horvatovim do Hunjke je teško.
Ima i neočekivanih patnji.
Grčevi u trećem krugu i po Horvatovima na sve četiri.
Sve ostalo je klupko emocija. Elza koja me svaki put dobila na nizbrdici, ja nju na uzbrdici, osim u zadnjem krugu. Danijela koju sam vidjela na startu i na cilju. Ali ne i između. Neočekivana sreća kad sam vidjela Renatu da navija.
Poznato nepoznati divni ljudi pod maskama na okrepama.
Nikada ni na jednoj trci 4 kilometra ne traju dulje nego od Hunjke do Tornja.
Od početka spusta prema Srnecu, pa do Hunjke ima samo dva kilometra, a ona livada između Horvatovih i ceste prema Hunjki ima samo 700 metara.
Ni jedna medalja mi toliko ne znači kao ova sa Sljemenskog maratona.
Ni jedna medalja mi toliko ne znači kao svaka sa Sljemenskog maratona.
Ovo smo nas tri. Fali četvrta.
Fali četvrta za potpunu sreću. Zapela je u autobusu.
Ovo su sretne fotke.
Početak i kraj. Na zadnjoj jedva stojim, ali to se ionako ne vidi.
A ovo? Ovo je sve između.
I sretna sam, zbilja sam sretna. Većinom. Povremeno. Tu i tamo. Stalno.
RBF.
I nema se više kaj reći.
Sve što sam htjela napisati je bezveze i patetično.
Naslov ekipnih prvakinja Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze kod seniorki osvojile su trkačice AK Sljeme. Spadalo u čarapama to sam ja. Jer došla sam u cilj taman malo prije proglašenja i nisam se stigla do kraja presvući.
Ovu fotku sam morala staviti. Jednostavno sam morala. Ova fotka je sve.
Dragan Janković, trener AK Sljeme.
Starway to Sljeme. 21. Sljemenski maraton.
Fotografije: Dinko Bažulić, AK Sljeme, AK Varaždin i Dinko Natalija Samardzic (fotografija mene i Marije Vrajić).
.
.