Kad govorimo o putovanjima, ona za mene imaju nekoliko kategorija. Jedna je kategorija turističkih putovanja na kojim baš i nisam bila. Pod tim mislim na to da po pakiraš kofere, sjedneš u neko prijevozno sredstvo i odeš nekam. (Tu ne računam do Splita ili Dubrovnika.) Od takvih, ako se dobro sjećam, bila sam samo na jednom, u Tunisu. All inkluzive, računajući i familiju. Ok, to je bilo prvi put da sam bila izvan Europe i moram priznati s obzirom da smo bili s dečkima, obojica osnovna škola u to vrijeme, bilo je zanimljivo. Malo davne povijesti, pustinja, deve, neke druge kulture, lagana histerija svaki put kad netko od potomčadi treba ići oprat zube, da ne dobiju sraćku jer su se napili vode iz pipe. I komarci. Gdje su fotke s tog putovanja, ne znam. Možda ih u bespućima mojih datoteka na kompu jednom nađem, no to je bilo prije modernih smartfona, tak da...
Roko i Tin u Tunisu, 2010. godine
Tunis, pustinjski wc
Sljedeća kategorija za mene znači potrpati potomčad u auto i otpeljati se nekam. Prvi put kad smo napravili takvu avanturu obišli smo Srbiju, Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu. U Makedoniji smo gotovo na samom početku zaglavili u Nacionalnom parku Mavrovo i doživjeli avanturu života, stoljeća i svemira. Poslije smo još dva puta poduzeli slična putovanja s nešto manje avantura. Bili smo u Rumunjskoj i Bugarskoj i onda u Grčkoj. Te su avanture već bile u doba smartfona pa fotki ima.
Ovo smo negdje na putu u prvu pustolovinu, autoput za Beograd
Jedna sasvim posebna kategorija je: sjedni na motor i putuj. Ta je i najzanimljivija. Prvi puta smo tako krenuli još sa "malom" Yamahom Virago. Mislim da smo prvo bili u Češkoj, pa Slovačkoj, Sjevernom dijelu Italije, onda smo obišli Bosnu, pa Hercegovinu.
Slovačka, mislim 2006. godina. Na gornjim fotkama, slabo se vidi, na papiru piše 1000 km
Vratili smo se opet na sjever Rumunjske. Posebno prekrasno putovanje bilo je po najljepšim visinskim cestama Italije, Austrije, malo smo bili i u Švicarskoj. Želja da vidim Amsterdam i uz Amsterdam i Njemačku, Francusku, Belgiju, Lichtenstein, što znači opet tisuće kilometara po Europi. I na kraju prošle godine Ukrajina. Nešto sasvim drugo, novo, drugačije. Veličanstveno.
Ovdje već imamo znatno jaču mašinu i putovanje je znatno ugodnije
Kad smo tek počeli obilaziti na motoru neke željene destinacije, nije bilo Booking.coma, AirB&B-a, nismo mogli računati na to da ćemo unaprijed moći rezervirati mjesto za spavanje. Zapravo, mogli smo, ali preko agencija, a za to nismo imali novaca. To su bile zaista nevjerojatne avanture. Došli bi u grad gdje smo planirali prespavati tu noć i onda smo tražili neki smještaj. Znalo je biti zbilja čupavo. U Italiji smo jednom nekoliko sati lutali po Trevisu dok nismo našli neki opskurni hotel "Tre Santi", sav neki ružičasti, ali bio je relativno čist i prespavali smo. Jednom smo u Češkoj spavali u nekoj gostionici koja je imala i sobe za iznajmljivanje... Malo je fotki s tih putovanja, jer nosili bismo fotoaparat, ali bilo je to drugačije vrijeme, nekoliko fotki i to je to. Nisam mogla visiti sa strane motora da uhvatim mobitelom što bolju fotku. Sve što smo doživjeli ostat će u dijelovima sjećanja.
Sad si zamislite Dobrišu ispred mene i mene kak gotovo ležim na bočnom koferu
Ponekad se sjećanja malo zamagle, pa se tako ni Dobriša ni ja ne možemo sjetiti imena jednog prijevoja u Italiji iako se oboje sjećamo kako je izgledala kuća na prijevoju i da smo tamo kupili sir koji smo poslije pojeli negdje na putu. Ja se sjećam kak je izgledao WC i da je bilo iznad 2000 m/nv, i da je bilo hladno i da su bili oblaci, ali to je sve. Nikako se ne možemo sjetiti gdje je to bilo. Svako od tih naših putovanja ostaje na svoj način u sjećanju, češki dvorci, prekrasna i neobična Rajna, kilometri i kilometri autoputa kroz Njemačku, Belgiju, Nizozemsku. Beskrajno dosadan krajolik Mađarske. Vrućina na motoru, kiša ili hladnoća, pokušaji elegantnog silaska s motora nakon dva sata uzastopne vožnje. Ovaj dio bloga bit će posvećen upravo tim putovanjima. Pokušat ću se prisjetiti davnih putovanja po Češkoj i Slovačkoj i po sjevernoj Italiji skroz gore do Bolzana i rekonstruirati neke od zanimljivih priča. Neke ću priče prenijeti s Facebooka. Kad opet bude moguće, nadam se da će biti nekih novih putovanja i avantura. Do tada, putovat ćemo mojim sjećanjima.
Drum bun! Sretan put! Kako bi rekli Rumunji.
Kommentare