GuG, Ederlezi, Sv. Juraj i zelena šuma

Zeleno, zeleno hoću. Zelen vjetar. Zelen-grane. Na pučini morskoj brod, u planini konja vrana. Sa sjenom o svome pasu, na balkonu ona sanja, zelena joj put i kosa, oči joj od srebra hladna. Zeleno, zeleno hoću.(...) Pjevao je tako Federico Gacia Lorca u svojoj Romanci mjesečarki. Danas je sve bilo zeleno. Zelena je bila staza kojom smo ovaj, 5. JGL ove godine i treći GuG trčali danas. Od kad su nas protjerali s naše redovne staze JGL-a, biramo druge, nove, stare, drugačije. Sve su lijepe, ali nedostaju pogledi sa stare staze. Nedostaje onaj zavodljivi odsjaj usnulog grada ili čudan ples oblaka. Socijalna distanciranost, rad od kuće, oprez da nas ne bude previše, preblizu, promijenili su i satnicu, pa tako spori, skloni mraku i oni koji se žure, ne startaju više u 5 ujutro, već svatko kako može i u vrijeme koje može. Naravno Jutarnja gelender liga i dalje ostaje jutarnja, staza je otvorena od 5.30 do 8 sati.

Pogled sa stare staze na Zagreb, 5. lipnja 2019.

Sada su pogledi drugačiji, ali osjećaj jutra u šumi ostaje jednako zavodljiv i divan. Danas je bilo začuđujuće hladno i puhao je vjetar. Kad vjetar puše visoko u krošnjama, taj me zvuk jako podsjeća na zvuk iz serije Twin Peaks. Možda sam si i zamislila da je David Linch često puštao da šume jele, ali ja taj šum povezujem s tom serijom i sviđa mi se to. Današnja je staza bila prekrasna, ali nedostaju mi pogledi... Možda će neka od sljedećih staza biti i neka s pogledom. Rezultati JGL-a mi odavno nisu bitni. Bitan mi je doživljaj, osjećaj i ona divna obamrlost cijelog dana, ali i osjećaj postignuća. Trebalo mi je skoro dvije godine da sa sigurnošću u mraku polupospana pogodim stazu, koja se nikad nije mijenjala. Sad kad smo stalno u gostima... Mogućnost gubljenja je vrlo vjerojatna, ali to samo daje draž cijeloj priči. Za sad su sve trke bile po danu, ali zapravo se veselim mjesecima kad krene mrak. Do onda ćemo se vjerujem vratiti standardnim radnim vremenima i poslovanju iz ureda, pa će i start ponovno, barem za mene biti u 5 ujutro. Uh! Bit će to prava avantura svaki mjesec.

I danas smo malo skrenule s puta, ali kad smo se vraćale... Činilo mi se da je putić uz potok prohodan

Danas smo zelenom šumom slavili i Đurđevdan. I nemojte mi sad početi! Danas je Sveti Juraj, samo po julijanskom kalendaru. Mi smo po gregorijanskom slavili 23. travnja. Jurjevo / Đurđevdan se uvijek slavi na isti dan, a taj je dan 40 dana od proljetne ravnodnevnice. Dakle, danas je Đurđevdan. Najveći Romski blagdan. Naravno, kad se spomene Đurđevdan, onda se nitko ne sjeti reći to je Ederlezi, nego se svi sjete Bregovićeve pjeme Đurđevdan, koju je on prepjevao i zapravo tekst nema blage veze s originalnom narodnom pjesmom. Originalna narodna ima veze s Romima i ima veze sa filmom Emira Kusturice "Dom za vešanje". Iako narodna i pjesma koju pjevaju u nizu zemalja pjesma je najveću popularnost dobila upravo kroz Kusturičin film. Verzija iz filma je originalna, a pjeva makedonska pjevačica, vrlo specifičnog glasa Vaska Jankovska, koja je pridonijela toj popularnosti. A pjesma se zapravo odnosi na to da ona pjeva "daj babo janjetine", jer svi Romi plešu kolo (oro) i jedu janjetinu, a samo ona ne. (Inače običaj je da se na Đurđevdan jede janjetina). Meni je pjesma super, ali originalna. Nekako mi nije nikad baš legla Bregovićeva varijanta.

Ovo je ista pjesma, samo drugi izvođač. Nisam htjela staviti obradu pjesme iz filma.

Dakle, danas smo proslavili, opet prvi dan proljeća, iako svi znamo da je prvi dan proljeća, na proljetnu ravnodnevnicu, 21. ožujka. Problem je u tome, kaj kalendari, zapravo pokušavaju biti što točniji, slijede astronomske izmjene godišnjih doba, ali priroda ponekad baš ne surađuje, pa tako za 1. svibnja (Beltane ili May Day), kad su stari Kelti slavili prvi dan proljeća, zna padati snijeg. Danas je recimo bilo poprilično hladno, pa su tako narodni običaji često više slijedili izmjene godišnjih doba onako kakvo se vrijeme očekivalo u koje doba. U svibnju je i na visinskim pašnjacima već dovoljno toplo, za razliku od ožujka kad službeno dolazi proljeće i vjerojatno se otopila većina snijega i sjeverni narodi su u to doba slavili početak proljeća i tjerali stoku na vanjske pašnjake. Za pretpostaviti je da su i putevi bili u to doba već dovoljno suhi da kola mogu prolaziti, pa su Romi zaljučili da je to dobro vrijeme za prekid zimovanja i da je vrijeme za pokrenuti čerge i krenuti na put. Kad to gledamo tako sve ima malo više smisla. Barem meni ima. I tako... da astronomima iz 16. stoljeća nije smetalo kaj na svakih 128 godina nakupimo po jedan dan razlike u kalendaru, a tada je, doduše, trebalo izbaciti već 10 dana viška i da nisu nagovorili papu Grgura XIII da treba srediti kalendar svi bi mi na današnji dan slavili Svetog Juru. Ovak, smo u odnosu na prijašnji, julijanski kalendar, u razmaku od 13 dana, pa se ti snađi s narodnim običajima, predanjima i pjesmama. Ali, ima to i svoje dobre strane, barem za sve one kao ja, koji nisu vezani uz neku određenu religiju, pa onda slavim Sv. Jurja, jer volim tog mučenika, koji je zaštitik konja, a ubio je zmaja i kažu da ga se zagovara kod ratne opasnosti, groznice, kuge, za lijepo vrijeme..., dakle "slavim" Svetog Juru i prvi dan proljeća po svim kalendarima, jer nikad nije zgorega ak već nekaj trebaš pitati što više puta. S obzirom da je Jure skončao 303. godine, onda ga možemo zazivati da nam osigura lijepo vrijeme i na današnji dan, jer on se ravnao po julijanskom kalendaru.

Foto: Renata, na fotki Elza i ja

Kakogod, volim proljeće, volim šumu u proljeće, jer samo je u proljeće posebno zelene boje. Svjetlucave, pune, svjetlozelene, a današnja šuma na današnjem GuG-u je bila baš takva, svjetlozelena, lagano prohladna i raspjevana. I mislim da sam dosta nadrobila danas, o svemu i svačemu. Sretan vam prvi dan proljeća. Sretan vam svaki dan proljeća. Budite pozitivni, ostanite negativni i čitamo se uskoro opet.