Pivska milja. Uopće ne znam kaj mi je to trebalo, a opet ne doživjeti takvo iskustvo... Nije da nisam ništa znala o tome i da nisam prisustvovala nekim natjecanjima u živo, neka sam gledala na internetima, ali ništa, baš ništa te ne može pripremiti za tu utrku.
Milja je "samo 1600 metara". Trče se 4 kruga po 400 metara. Na početku svakog kruga moraš popiti jedno malo pivo. Mislim, valjda možeš i veliko, ali... Dakle, malo pivo puta četiri komada. Peta je za rezervu, jer ako moraš povraćati, onda moraš popiti još jedno.
Ovo nije reklama za Beck's. Ovo pivo je trebalo popiti...
Savjeti kažu da je dobro da je pivo toplo, da je bolje ono koje se manje pjeni, da trebaš što ravnomjernije i polagano u kontinuitetu točiti pivo u sebe. Savjeti, upute, preporuke... Vjerujte sve to pada u vodu, kad kreneš.
Nije prvi puta da je AK Sljeme organiziralo pivsku milju, mislim da je natjecanje održano u subotu 30. svibnja 2020. treće po redu. Uvijek mi je bilo žao što se nisam prijavila, jer mislila sam si, pa trčala budem nekako, a piti ionako znam i mogu. Aha! Da ne bi!
Supatnici? Suborci? Supijanci? U očekivanju starta!
Prije trke imali smo klasični subotnji trening, tu negdje više manje 20 km. Ja žedna ko graba, ali bolje da sam žedna. Malo sam jela nekakvo zrnje, start se odužio, onda je startala prva grupa. Ne ide svima onako glatko kak bi trebalo. Muke su to, kak' bi rekao moj sin.
Sad me već počela držati lagana nervoza, počinjem shvaćati da će trčanje biti manji problem. Kod muških je bilo borbe, bilo više, ali za utrku su prijavljene samo dvije žene, Zora i ja. tako da mogu biti ili prva ili druga, treće nema. Zora je bila u prvoj grupi i bila je odlična, tak, da je moje bilo samo završiti utrku.
Samo. Završiti. Utrku.
Krene i start moje grupe. Kak sam bila žedna prvo sam pivo popila gotovo u dahu. Krenem trčat, ali to pivo stoji negdje pod prsima i ne želi dalje. Ne mogu podrignut, a to je nužno, ali nije važno za sad sam puna poleta. Zaletila sam se prvi krug i u drugi krug došla poprilično zadihana. Ok, idemo drugo pivo. Mogu ja to!
Grabim hrabro prema nemam pojma kojoj pivi... (Foto: Renata Poljanac)
Ja gutam, ono stoji. Sad više nisam žedna, ali gutam nekako. Pivo je toplo, pjeni se ima grozan okus i nikako ga ne mogu progutati. Situacija se počinje komplicirati. Ja pijem, drugi navijaju ima i onih koji snimaju pa me ispituju hoću li odustati... Pijem ja to pivo, pije ono mene. Nikako progutati. Oko mene više manje kaos, jer brži trkači i oni koji su lakše uspjevali natočit pivo u sebe dolaze i prolaze.
Nekako uz tešku muku natočim pivo u sebe i krenem u drugi krug. Idemo! Još dva! Mogu ja to. Samo dva! Na polovici moram malo prohodati, jer pivo bi rado van. Na usta. E, neće moći. Bitno je izbaciti što više zraka iz sebe, to je pravi trik, ali ne mogu ni to. Dođem ipak nekako do startno/ciljne ravnine i krenem prema trećem pivu. Krenem piti i ne mogu. Stoji mi još ono prethodno i ne mogu progutati. Otpijem trećinu, ali više ne mogu. Borim se. Pokušavam progutati, ali ne ide. Samo još jedan gutljaj...
Pijem ja to pivo, pije ono mene. Nikako progutati. Oko mene više manje kaos
U nekom trenutku Dobriša utrčava u cilj. Ja odlučim odustati, skinem broj preko glave i držim ga u ruci i hoću odustati, dođem do njega i onda me netko spunta: "pa nećeš valjda odustati!" Nemam pojma kak sam se našla opet za stolom i pokušavam popiti do kraja to treće pivo. Navijačice moje prekrasne me bodre, ja se borim s dva decilitra piva ko da je zmaj! Nekako, jedva natočim u sebe i treće pivo.
Završavam treći krug. Još jedno pivo. Sama sam na u utrci jer je i Spori Zecov završio. Borim se s tim četvrtim pivom. Ivana, Mirjana, Sonja navijaju, bodre me. Vrijeme, naravno ide. Iskreno, nemam pojma kak' sam uspjela popit i četvrto pivo. Trčanje nakon toga nije bilo nikakv problem. S grumenom ispod prsa i mučninom sam već trčala, to je najmanji problem.
Uletavam u cilj s poražavajućim rezultatom, ali gotova sam. Uspjela sam nekako završiti svoju prvu pivsku milju. Patnja je trajala predugih 18 minuta! Strašno! Ležim na zemlji i čekam da mi se barem dio tekućine koji stoji negdje između jednjaka i želuca slije u želudac. Zafrkavanje, bodrenje, i da, naravno da su mi nudili još jedno pivo!
Napokon je muka završila! Cilj! (Foto: Renata Poljanac)
Kakvo strašno iskustvo! Nisam pijana, ne vrti mi se, ali svaka pomisao da bi bilo što popila ili pojela u meni izaziva gađenje. Ovo za jelo me relativno brzo prošlo, ali pivo mi još uvijek predstavlja problem. Zapravo se čudim, jer normalno mogu količinski popiti puno tekućine. Samo ovdje je razmak između jednog i drugog pijenja jako kratak.
Drugo mjesto na pivskoj milji sam na kraju zalila s Corona pivom, onak, da zapečatim ludost godine. Jer što je život bez malo ludosti? Zar ne?
Još jednom čisto dostojanstvo na dodjeli. (Snimila: Silvia Šimunović)
Kad sam prije trke zamišljala kako bi to trebalo biti uvijek sam mislila da će mi trčanje biti problem. Na kraju je ispalo da ne znam piti!
Da ste me odmah nakon trke pitali, bih li ponovila, odgovor bi bio jasno i glasno NE! Nikad više! Iskreno, sad me malo muči taj loš rezultat i nisam više tak rezolutna u tome da mi je to bilo prvi i zadnji put. A koliko ja poznajem samu sebe, mislim da je sve vjerojatnija činjenica da ću se ponovno prijaviti, ali sljedeći put ću se bolje pripremiti.
Ovo je nakon što sam završila utrku. Ovo pivo nisam popila